Slijede odlomci iz "Biblije Bijelog Čovjeka" i "Vječne Religije Prirode" koje je napisao Ben Klassen. Iako je napisano iz ateističke perspektive, lako se mogu vidjeti istine koje se tiču ​​prijevare kršćanstva. Problem je u tome što ateisti nisu svjesni psihičkih moći i kako se one mogu upotrijebiti da natjeraju ljude da nasjedu na ovu laž:

Oko 100. pr. Kr mala židovska sekta, zvana Eseni, nastala je oko područja Mrtvog Mora. Ova je sekta promovirala ideje o samoponižavanju koje su bile vrlo suicidalne za one koji su prihvatili ovu vjeru. Pred kraj prvog stoljeća naše ere ovo je učenje evoluiralo u kršćanstvo, ali još uvijek u čisto židovski kult. Glavna struja židovskih vođa smatrala ga je subverzivnim i destruktivnim pokretom te su mu se protivili i progonili ga. Među progoniteljima kršćanskog kulta bio je i neki Savle iz Tarza, Židov, koji je kasnije postao kršćanski sveti Pavao. Jednog dana dok je progonio (židovske) kršćane, zamislio je briljantnu ideju o poniženju i uništenju moćnog Rimskog Carstva prodajom ove samoubilačke vjere, kršćanstva, paganima.

Ta je ideja bila najznačajnija prekretnica u povijesti. Nikakva kuga, serija kuga, ratova ili katastrofa tijekom sljedeće dvije tisuće godina nije izazvala strašniju nesreću Bijeloj rasi svijeta od onoga što se dogodilo nakon toga. Savle iz Tarza je tako dobro obavio svoj posao da mu se ubrzo pridružila i poduprla cijela židovska mreža u prodaji ovih samoubilačkih učenja Rimljanima. Židovi su to učinili s osvetom, hraneći Rimljane takvim idiotskim i samodestruktivnim idejama kao što su "voli svoje neprijatelje", "okreni drugi obraz", "prodaj sve što imaš i daj to siromasima", "ne opiri se zlu" , “ne sudite” i mnogi drugi suicidalni savjeti.

[Da dodamo ovome, Židovi su zadržali drevno znanje o snazi ​​uma i manipulaciji energijom i to iskoristili za daljnje guranje smiješnih kršćanskih ideja nežidovskim narodima, dok su cijelo vrijeme radili na uklanjanju ovog znanja iz nežidovskog stanovništva i sasjekli nas od naših Bogova. Nazarećanin je izmišljen da odvrati pažnju i ništa više. Ljudi su povjerovali u ideju spasenja kroz Nazarećanina, dok su gubili sve vlastite moći. Kroz generacije, nežidovska duša je bila lišena svake psihičke moći, dok su ti Židovi i njihove katoličke/jezuitske nežidovske marionete na vrhu zadržali svoje i drevno znanje koje im omogućuje korištenje tih moći za porobljavanje masa.]

Krist nikad nije postojao.
Isus Krist nije izmislio niti osnovao kršćanstvo. Svi dokazi koji se mogu prikupiti iz znanstvenog ispitivanja autentične povijesti upućuju na očigledan zaključak: nikada nije bilo Isusa Krista koji je lutao uokolo 30. godine nove ere ili tamo negdje podučavao novu religiju. Cijela priča je izmišljena i skockana mnogo kasnije. Sastavljena je od bajki, mitova, komadića i dijelova drugih religija, dok konačno nisu pokrenuli pokret koji je uvukao rimskog cara Konstantina. Upravo je taj rimski car, koji je imao um zločinca (ubio je vlastitu ženu i sina, i tisuće drugih), godine 313. poslije Krista stvarno stavio kršćanstvo u posao. Rimljanima, koji su oduvijek bili izuzetno tolerantni prema svim religijama, sada je ediktom cara Konstantina rečeno da je kršćanstvo sada vrhovna religija carstva isključujući sve ostale.

Početak kršćanske ere zatekao je Rim blizu vrhunca svoje civilizacije. Njezina je nadmoć u tada poznatom svijetu bila gotovo neupitna i bio je to početak dugog razdoblja mira. Točnije, Pax Romana (Rimski mir) trajao je otprilike 200 godina počevši od vladavine Cezara Augusta. Rim je bio visoko pismen, bilo je mnogo velikih pisaca, učenjaka, povjesničara, kipara i slikara, da ne spominjemo druge izvanredne ljude filozofije i učenja. Ipak, vrlo je čudno da usprkos velikom metežu i fanfarama koji su navodno najavljivali Kristovo rođenje i također njegovo raspeće (prema Bibliji), ne nalazimo niti jednog povjesničara niti jednog pisca tog doba koji su našli vremena za priču o to u njihovim spisima. Izvan izmišljenih biblijskih spisa, niti jedan rimski povjesničar, nijedan rimski pisac i nijedan rimski dramski pisac nije ostavio ni najmanju naznaku da je imao i najmanju svijest da je taj navodno najveći od svih velikana bio u njihovoj sredini i propovijedao ono što se tvrdi najveće od svih novih evanđelja. Dok je Cezar ostavio opsežne spise koji postoje i danas i mogu ih proučavati naši srednjoškolci, sam Krist, koji je navodno imao najveću poruku za prenijeti potomstvu koju je svijet ikada upoznao, nije ostavio ni najmanji komadić papira na koji je napisao jednu jedinu riječ. To, zapravo, i sama biblijska literatura potvrđuje i spominje samo da je jednom ipak pisao u pijesku.

Danas još uvijek možemo proučavati Ciceronove velike govore i spise. Iza sebe je ostavio preko 800 pisama koja do danas možemo proučavati. Možemo proučavati čitave knjige onoga što je napisao Marko Aurelije, možemo proučavati što je napisao Aristotel, što je napisao Platon i mnoštvo drugih koji su pisali suvremeno s prvim početkom kršćanske ere ili su joj prethodili. Ali začudo, ne postoji nijedna riječ koja je napisana a koja se može pripisati samom Isusu Kristu. Nadalje, Grci i Rimljani tog doba, pa čak i prije i kasnije, razvili su umjetnost kiparstva do finog stanja. Možemo pronaći poprsja Cicerona, Cezara, Marka Aurelija i bezbrojnih drugih grčkih i rimskih dostojanstvenika i manjih svjetala, ali čini se da nitko nije smatrao da je to dovoljno važno za skulpturu lika Isusa Krista. A razlog je nedvojbeno taj što u to vrijeme nije bilo nikoga za model. U to su vrijeme nedvojbeno postojali brojni vješti umjetnici i slikari, ali opet začudo nitko nije uzeo vremena ili interesa da naslika lik ovog navodno najvećeg od svih učitelja, koji je zapravo proglašen "Sinom Božjim" koji je došao na zemlju. Ali nikada nije naslikan ovaj čovjek, koji je, kako nam je rečeno, okupio veliko mnoštvo oko sebe i izazvao veliko zaprepaštenje i strah čak i samom judejskom kralju Herodu. Sada je sve ovo vrlo, vrlo čudno, kada je, kao što Biblija tvrdi, rođenje Isusa Krista uvedeno uz veliku pompu i velike objave. Anđeli su objavili njegovo rođenje. Izuzetno sjajna zvijezda ukazivala je na njegovo mjesto rođenja. U Mateju 2:3 stoji: "Kad je kralj Herod čuo za te stvari, uznemiri se i sav Jeruzalem s njim." Iz ovoga teško možemo zaključiti da nitko nije bio svjestan činjenice da je rođen židovski kralj, veliki Mesija, jer nam je rečeno u prethodnom stihu da su mudraci došli samom kralju Herodu govoreći: "Gdje je rođeni kralj židovski, jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti." Očito je događaj čak bio osvijetljen sjajnom zvijezdom s neba.

U svakom slučaju, kralj Herod, rečeno nam je u Mateju 3, bio je toliko zabrinut da je poslao mudrace u Betlehem da marljivo traže malo dijete da mu ga donesu kako bi ga nedvojbeno mogao ubiti. Kako se priča dalje odvija, saznajemo da je Josip čuo za ovo i tiho se iskrao u noći, uzevši sa sobom svoju ženu, malo dijete i magarca te otišao u Egipat. Kad je Herod saznao da je prevaren, kaže se da se "veoma razgnjevio te je poslao i pobio svu djecu u Betlehemu i u svim krajevima njegovim, od dvije godine i manje." Ovo je strahovito drastičan čin za jednog kralja, to jest, pobiti svu djecu u zemlji koja su bila mlađa od dvije godine. Opet, teško možemo reći da je Isusovo rođenje bilo nenajavljeno, nenajavljeno i neopaženo, prema priči u Bibliji. Međutim, vrlo je, vrlo čudno da ovaj Herodov čin, koliko god bio drastičan i zločinački grub, nije nigdje drugdje zabilježen u povijesti ili spisima bilo kojeg od drugih brojnih pisaca tog vremena. Sve što imamo su tvrdnje onih ljudi koji su napisali Novi zavjet. Zapravo, tko god da je napisao Novi zavjet, izmislio je toliko tvrdnji koje nisu u skladu s činjenicama da je čak napravio prilično očiglednu pogrešku uvlačeći kralja Heroda u priču. Povijest nam govori da je u 1. godini n. e., kada je Krist navodno rođen, Herod već bio mrtav četiri godine. Teško da je mogao biti uznemiren ili jako ljut zbog nečijeg rođenja u 1. godini n. e. Postoji daljnji veliki dokaz da Matej, Marko, Luka i Ivan nikada nisu napisali nijedno od onih poglavlja koja im se navodno pripisuju.

Povijesni dokazi koji se mogu iskopati otkrivaju da su napisani mnogo kasnije, ne u vrijeme kada je Isus navodno rekao sve te stvari, nego negdje oko 30 do 50 godina kasnije od strane nepoznate osobe ili osoba. Nadalje, kada međusobno uspoređujemo prve četiri knjige evanđelja, koje navodno govore više-manje istu priču, nalazimo da one proturječe jedna drugoj u toliko detalja da ih čovjek treba samo pročitati za sebe da ih izabere. Nemam ni vremena, ni prostora, ni volje ulaziti u sve te proturječnosti. Previše ih je.

Još Uvijek Nema Biblije 300. Godina Poslije N. E.
U to vrijeme kršćanski pokret, iako je navodno star gotovo 300 godina, još uvijek nije imao pisani tekst ili “Bibliju”. Pod moćnim i diktatorskim vodstvom cara Konstantina sazvan je sabor crkvenih otaca u Nikeji, gradu u Maloj Aziji. Na ovom sastanku skupili su se brojni scenariji i spisi te je uslijedila žestoka polemika koja je trajala nekoliko mjeseci. Mnogi spisi su razmatrani, raspravljeni i pregledani. Neki su revidirani, neki prepisani, neki odbačeni. Konačni paket koji je proizašao iz Nicejskog sabora bio je ono što se zvalo Novi zavjet, kontradiktorna, suluda konglomerata krajnje besmislice. Na njega je bio zakrpan židovski "Stari zavjet". Kršćanski pokret sada je imao "Bibliju", s Konstantinom kao konačnim sucem. Kad bi se okupljeni biskupi htjeli ili ne mogli složiti, on bi zaprijetio da će dovesti svoju vojsku, koja je stajala vani, da prisili na poštivanje. Spremni su slomiti svu opoziciju. Konstantin je koristio sve ovlasti svog položaja, financijski, vojno i u smislu provedbe zakona kako bi sada promovirao kršćanstvo i slomio svu opoziciju. Kršćanstvo je sada bilo na putu.

Židovi su Izmislili Kršćanstvo.
Odakle ideje kršćanstva? Židovi, koji su bili raštrkani diljem Rimskog Carstva, bili su glavni manipulatori uma drugih naroda od najranijih početaka njihove povijesti. Oduvijek su ratovali s narodima domaćinima koje su zarazili poput parazita. Kada je tijekom židovskih ratova 68.-70. godine n. e. Rim ugušio židovsku pobunu u Judeji i sravnio Jeruzalem sa zemljom, Židovi su bili žedni osvete. Tražili su način da unište Rim, rimsku rasu i njezino cjelokupno carstvo. Pokušali su se vojno suprotstaviti i neuspješno su propali, jer nisu bili dorasli vrhunskim Rimljanima. Tražili su alternativu - manipulaciju umom kroz religiju - i pronašli pravu vjeru u relativno nevažnoj vjerskoj sekti zvanoj Eseni.

Eseni
Unatoč tome, neodoljivi su dokazi da su te ideje davno prethodile kršćanskoj eri i da nije Krist bio taj koji je izašao s njima, već židovska sekta zvana Eseni koja je živjela na granici Mrtvog mora. Oni su već razvili ideje sadržane u Govoru na gori, ali su pripisane Kristu. Ne samo da su razvili iste ideje kao što su iznesene u Mateju, Marku, Luki i Ivanu, već su formulacije, frazeologija i rečenice bile iste i prethodile su navodnom vremenu Govora na gori bilo gdje od 50 do 150 godina. godine. Eseni su bili židovska vjerska skupina koja je živjela otprilike u prvom stoljeću prije nove ere i prvom stoljeću nove ere. Imamo važne izvore njihovih suvremenih spisa u povjesničaru Josipu i također u filozofu Filonu. Također ih spominju razni drugi rimski i grčki pisci tog vremena u kojima se njihova vjerska učenja otkrivaju prilično detaljno. Međutim, u posljednjih dvadeset godina tisuće svitaka s Mrtvog mora, od kojih su mnoge napisali sami Eseni, otkrivaju ogromnu količinu uvida u njihova religijska učenja, i iznad svega, otkrivaju da su prethodili propovijedi na gori riječ po riječ, tako da takozvana "nova" učenja osobe koja se navodno pojavila s neba 1. godine n. e. i koja je propovijedala od 3. do 33. n. e. nisu bila niti izvorna niti su bila nova. Nadalje, doznajemo da su Eseni bili poznati po svom komunističkom društvu, iznimnoj pobožnosti i čistoći te prakticiranju celibata. Posjedovali su sva svoja svjetovna dobra zajednička i na privatno vlasništvo gledali kao na zlo koje bi ih moglo odvratiti od svetosti. Bavili su se poljoprivredom i zanatstvom, smatrajući ta zanimanja manje grešnima od ostalih. Također su prakticirali krštenje, a ta je praksa prethodila kršćanskoj eri za najmanje stotinu. Stoga se kršćanskim apostolima teško može pripisati zasluga da su uspostavili ritual krštenja, kako se tvrdi.

Zašto, mogao bi se upitati prosječni čitatelj, nije nam rečeno više o Esenima ako su bili izvorni sljedbenici kršćanstva? Za to postoje dva dobra i najvažnija odgovora. Kršćani su sa svoje strane, iako su rani kršćanski oci bili dobro upoznati s esenskim učenjima i spisima, poduzeli sve moguće mjere da ih unište i očiste iz opticaja. Razlog tome je što nisu željeli da se zna za njihovu prisutnost jer bi to potkopalo njihovu dogmu da je Krist začetnik Novog učenja. To bi onemogućilo tvrdnju da je ovo veliko novo otkrivenje koje je poslao sam Bog usred hosana i pjevanja anđela. Židovi, s druge strane, nisu htjeli otkriti prisutnost Esena jer su željeli potpuno sakriti bilo kakvu vezu između Židova i novog vjerskog učenja koje su namjeravali prenijeti paganima. Čak su se jako potrudili da izgledaju neprijateljski raspoloženi prema tome. Prije nego što odem dalje u vrlo prosvjetljujuće i vrlo zanimljive svitke s Mrtvog mora, želim istaknuti još jednu stvar, a to je da se uvijek navodi da su izvorni rukopisi na kojima se navodno temelji Novi zavjet prevedeni s "izvornog grčkog". Budući da Novi zavjet uvijek iznova i iznova ponavlja da je Pavao govorio svom stadu na židovskom i da je Isus govorio na židovskom i da su apostoli bili Židovi, zašto su onda svi rukopisi bili na grčkom? Povijesne činjenice pridonose tome: židovska hijerarhija i nedvojbeno cijela zavjera bili su dobro koordinirani i imali su mnogo, mnogo članova i suradnika. Uopće nije napisan u Kristovo vrijeme, ali pokret je dobio veliku promociju zajedničkim naporima židovskog naroda. Kako su dalje organizirali i promicali svoje ideje, one su svedene na pisanje znatno kasnije od godina 30. do 33. n. e. kada je Krist navodno izašao s tim zapanjujućim i "novim" objavama. Zaključci su da su ih napisale židovske osobe čiji identitet nikada nećemo saznati i da su ih kolektivno napisali mnogi autori, revidirani s vremena na vrijeme i to ne samo u njihovoj izvornoj formi i formulaciji, već su revidirani uvijek iznova tijekom stoljeća postati učinkovitija i uvjerljivija propaganda. Međutim, želimo ići dalje u učenja Esena i tko su oni bili i zašto su Židovi navalili na njihova posebna učenja kako bi ih formulirali u dobro destilirano otrovno piće i zatim hranili pagane.

Svici s Mrtvog mora, koji su brojniji i mnogo više otkrivaju nego što nas je informirao današnji židovski tisak, govore nam mnogo o učenjima i životu Esena. Jedna od važnih stvari koju nam govore o Esenima je da su nestali s lica zemlje nakon otprilike dva stoljeća postojanja i da je datum prestanka negdje oko 100. godine n. e. Bili su, nepotrebno je reći, samo vrlo mala zajednica sekta židovskih plemena, a ne dio židovske zavjere kao takve. Budući da su bili izvan glavnog toka židovskog djelovanja i mišljenja, Židovi su iz njih ipak primijetili da bi ova vrsta učenja mogla upropastiti i uništiti narod. Židovi, tražeći način da unište rimsku naciju, koji su 70. godine n. e. uništili i sravnili Jeruzalem sa zemljom, dobro su primijetili kakva su to učenja i odlučili su ih ovjekovječiti na Rimljanima.

Esenizam je zapravo bio revolucionarni novi oblik društvenog poretka, idealna zadružna zajednica u malom. Umjesto Mesije, ideal Esena bio je "Učitelj pravednosti". Osnovali su novo zadružno zajedničarsko bratstvo i bili prva redovnička zajednica koja je uspostavila i obdržavala sakramente krštenja i euharistijskog objeda. Nadalje, "Učitelj pravednosti" kako su ga proglasili Eseni možda nije bio prvi pacifist u povijesti, ali je bio prvi koji je implementirao svoje pacifističke teorije s općom praktičnom mjerom, koja bi, ako bi se općenito usvojila, ukinula rat. Ovo je, naravno, bila prekrasna religija koju su Židovi mogli prodati Rimljanima, jer ako pretvore Rimljane u pokorne pacifiste, zasigurno bi ubrzo nakon toga mogli potpuno dominirati njima. I ovo su učinili. Eseni su živjeli u području Kumrana u blizini Mrtvog mora i prema Filonu, židovskom filozofu i piscu suvremeniku tog doba, "esensko bratstvo nije dopuštalo proizvodnju bilo kakvog oružja ili dopuštalo unutar svoje zajednice bilo kojeg proizvođača strijela, kopalja, mačeva ili bilo koje proizvodnje ratnih strojeva, niti bilo kojeg čovjeka zaokupljenog vojnom zadaćom, pa čak ni miroljubivim praksama koje bi se lako mogle pretvoriti u zlo." Ne samo da nam Filon govori o Esenima, već nam i Josip Flavije i Plinije, obojica suvremeni povjesničari, govore mnogo o Esenima. Kao što je prije spomenuto, mnogo toga proizlazi i iz proučavanja Svitaka s Mrtvog mora. Najvažnija činjenica koja proizlazi iz proučavanja spisa povjesničara tog vremena i svitaka s Mrtvog mora je ova iznimno značajna činjenica:
Naime, vjerovanja, učenja i običaji koji se pripisuju Isusu Kristu, iako nisu potpuno identični u svim pogledima s onima esenske škole, ipak su bili bliži onima esena nego onima biskupa Ekumenskog sabora koji je odredio Nicejsko vjerovanje pravovjernog kršćanstva.

Dakle, možemo doći do očitog zaključka da kršćanska vjerovanja i doktrine, kako ih je Krist navodno izrekao u Govoru na gori, uopće nisu potjecali iz tog vremena, već barem 100 godina ranije od židovske sekte zvane Eseni koja je živjela blizu Mrtvog Mora; da su starješine Sinedrija prepoznale ovo učenje kao smrtonosno i samoubilačko; da su dalje uzeli ovu doktrinu i destilirali je i pročistili u radnu vjeru; Židovi su tada, s velikom količinom energije i ogromnom količinom propagande (u čemu su prednjačili), promicali i širili ovu otrovnu doktrinu među Rimljanima. Zapisivanje ove vjere u ono što se danas naziva Novim zavjetom razvijalo se tijekom sljedećih nekoliko stoljeća. Napisale su je nama danas nepoznate osobe, ali nedvojbeno židovskog podrijetla. Nadalje, da bi mu dali mističnu i s neba poslanu deifikaciju, izmislili su osobu Isusa Krista i tvrdili da je on "Sin Božji". Zatim su, nakon što su postavili temelje za ovu novu crkvu, učvrstili tu moć na sastanku u Niceji, gdje je stvaranje nove crkve učvršćeno, vjeroispovijest formalizirana i službeno posvećena. Tako je, ukratko, pokrenuta nova crkva i nova religija "Isusa Krista" koja je izmišljena iz ničega. U autentičnoj povijesti se ne može pronaći niti jedan trag o liku Isusa Krista. Unatoč tome, ova novoizmišljena prijevara Isusa Krista, Sina Božjeg, ova ideja, sa svim svojim samoubilačkim doktrinama, uskoro je trebala srušiti u ruševine veliko Rimsko Carstvo i veliku bijelu civilizaciju koja je išla s njim. Nikada se više Bijela rasa nije otresla kontrole nad Židovima. Bijeli čovjek nikada više nije povratio kontrolu nad vlastitim razmišljanjem, vlastitom religijom, vlastitim financijama, niti vlastitom vladom. Do danas Bijela rasa nije povratila kontrolu nad vlastitom sudbinom.

Smrt Rimljana.
Svi znamo što se dogodilo Rimljanima nedugo nakon što su se "obratili" na kršćanstvo. S umrtvljenim instinktima i izopačenim razmišljanjem u brigu o sablastima na nebu umjesto u borbu za vlastiti opstanak i napredak, ubrzo su potonuli u zaborav. Izblijedjeli su sa scene povijesti. Platili su kaznu jer su dopustili da budu mješani i nisu prepoznali svog vječnog neprijatelja, Židova.
Takve su posljedice neprepoznavanja neprijatelja i, naravno, ne možete se obraniti od neprijatelja kojeg ne možete ili nećete prepoznati.

Židovsko-kršćanska biblija je masa kontradikcija koja ima nešto za reći pozitivno i negativno na svim stranama svakog pitanja. To je poput glazbenog instrumenta - na njemu možete svirati bilo koju melodiju koju odaberete. Odabirom onih odlomaka koji odgovaraju vašem argumentu i ignoriranjem svih drugih odlomaka koji mu proturječe, možete imati Boga i Bibliju na svojoj strani da podupru vaš argument, bilo koji argument, kakav god on bio. Kao što su Židovi često isticali, oni uvijek prvo traže pomoć glupih propovjednika kako bi pomogli u širenju njihovih nagrizajućih ideja. Odlomci koji su sada naglašeni bili su da smo “svi mi Božja djeca”, da “svi smo jednaki u očima Gospodina”, da “svi imamo dušu”, da je Isus došao “spasiti sve grešnike”, i puno sličnih gluposti.

[Židovi su majstori argumenata. Oni kapitaliziraju podučavanjem taktike argumentiranja svoje mladeži u svojim ješivama (židovskim vjerskim školama.]

Inflitracija Židova.
Otprilike u to vrijeme u Rim se infiltrirao tuđinski narod koji će se pokazati smrtonosnijim, podmuklijim i upornijim od Kartažana. Prema Židovskoj enciklopediji, prvi izvještaji o židovskom naselju u Rimu datiraju iz 139. godine pr. n. e., ali oni su nedvojbeno bili tamo mnogo ranije. Navodi da je Rim najstarije kontinuirano židovsko naselje na svijetu. Za razliku od Kartažana, Židovi nisu bili vojna prijetnja, već više poput unutarnje bolesti ili virusa, potkopali su i razboljeli cijelo političko tijelo, kulturno, ekonomski, vjerski, moralno i rasno.

Židovi su imali rasnu religiju. Odgovor na pitanje je sljedeći: Židovi su tada, kao i sada, posjedovali snažnu rasnu religiju, i okupili su se oko svoje religije s rasom kao jezgrom, posljednjih pet tisuća godina. Već smo proučavali važnost rasne religije u prethodnom poglavlju i o tome ćemo imati više za reći u sljedećim poglavljima. U svojoj pobuni protiv Rimljana, Židovi su bili potpuno vojno uništeni. Shvatili su da nikada ne mogu parirati Rimljanima u natjecanju oružjem.

Disperzija. Ali imali su niz drugih faktora koji su im išli na ruku. Za razliku od Kartage, nisu bili okupljeni u određenom geografskom području. Zapravo, bili su raspršeni po cijelom rimskom svijetu, već tada specijalizirani za trgovinu robljem, financije i hraneći se trgovačkim putovima. I tada, kao i danas, pokrivali su sve nervne centre moći. Raspršivanje iz Jeruzalema i Judeje nije oslabilo, već je samo ojačalo židovsku zarazu na žilama života Rimskog Carstva.

Planirana Osveta.
Zajedno su planirali osvetu Rimljanima, prema kojima su gajili intenzivnu i patološku mržnju. Zapravo, Židovi uvijek mrze ono što je najbolje u arijevskoj rasi i instinktivno su krenuli uništiti najbolje.
Budući da su Židovi znali da nemaju šanse vojno uništiti Rimljane, urotili su se da će upotrijebiti svoje najmoćnije oružje - manipulaciju umom, i odabrali su religiju kao sredstvo kojim će to učiniti.

Kršćanske Crkve.
Svaka vjera i načelo koje je kršćanstvo prihvatilo u posljednjih 17 stoljeća utjecalo je na naše razmišljanje o unižavanju naše rase. Kršćanstvo kontinuirano i trajno agitira protiv podobnih i kompetentnih i usmjerava naše zanimanje i simpatije prema pomaganju neuspješnima, hromima, slijepima, siromašnima duhom i idiotima, takvim učenjima kao što je “Blago siromasima duhom ” (kreteni); “Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju.” Sama ideja da smo svi jednaki u očima imaginarnog duha samo je još jedno ponavljanje stare židovske ravnopravne prijevare iznova i mora neizbježno dovesti do rasnog miješanja.

Urođena sklonost bijelog čovjeka prema suosjećanju Ahilova je peta koja mu je najgori neprijatelj otkad je židovsko kršćanstvo osvojilo i uništilo Rimljane. Dok svaka druga vrsta u prirodi instinktivno odbacuje i izbacuje neprilagođene, bijela rasa glupo čini upravo suprotno.

Stari Grci prakticirali su eugeniku. Ideja eugenike nije nova. Spartanci antičke Grčke još u petom stoljeću p.n.e. bili toga već svjesni i prakticirali su mnogo od onoga što mi danas predlažemo.

Židovi Vrhovni Rasisti.
Dok je sva ova propaganda miješanja rasa usmjerena na [pagane], Židovi guraju potpuno suprotnu liniju prema vlastitom narodu. Židovi kao žuti Semiti, rasno svjesni i fanatično odani svojima, propovijedaju rasnu povučenost vlastitom narodu. Kroz svoje sinagoge, kroz vlastiti židovski tisak, kroz tisuće isključivo židovskih organizacija, oni snažno upozoravaju na međurasne brakove, na međuvjerske brakove. Nema rasnog miješanja za Židove. Ukratko, Židov, dok zlobno promiče bastardizaciju Bijele rase, gorljivo štiti svoju od nje. U Izraelu svatko tko nije rođen od majke Židovke je goj, ne-Židov, autsajder, i ne može biti vjenčan ili pokopan u Izraelu, niti može postati građanin ili uživati ​​bilo koja druga građanska prava rođenog Židova . Rasna solidarnost je na dnevnom redu, bez obzira živi li Židov u Izraelu ili bilo gdje drugdje u svijetu.

Židov nosi izvanzemaljski reptilski gen preko majke koja je recesivna. Crte lica židovskih slavnih Rodneya Dangerfielda, Larryja Kinga, Bele Abzuga, Dona Ricklesa i mnogih drugih poput gargojla očite su. Da bi netko bio prihvaćen među ortodoksima (poznavajućim Židovima), mora imati majku Židovku. Geni se ne poklapaju i židovski narod muči mnoštvo rijetkih bolesti kao što su "Tay Sachs", Bergerova bolest, multipla skleroza i mnoge druge. Sami Židovi čak priznaju da postoji zajednički gen do kojeg se svi mogu pronaći. LINK

Policija Uma.
Budući da su Židovi posljednjih nekoliko tisuća godina izvodili najopakiju zavjeru u povijesti, naime uništenje i preuzimanje vlasti nad svim drugim narodima— bili su fanatični do te mjere da su bili paranoični oko špijuniranja i prikupljanja informacija o svojim neprijateljima . I to je razumljivo. Budući da se gnusni zločin koji čine temelji na tajnovitosti i prijevari, skrivanje njihove zavjere vrlo je nesiguran posao. Stoga mahnito ulaze u sve vrste naprava, špijunskih organizacija i sredstava za prikupljanje obavještajnih podataka koji bi uzdrmali granice paganskog uma. Židovi ne samo da žele znati što njihovi neprijatelji (svi su im neprijatelji) rade, oni također žele znati što planiraju. Zapravo, koliko god je to moguće, oni žele znati što svi misle prije nego što se takvo razmišljanje pretoči u djelo.

A.D.L.
A.D.L., skraćenica za Anti-Defamation League, nalazi se u Americi. Navodno se pretvara da štiti židovske interese i sprječava širenje "antisemitizma". Zašto bi Židovi to smatrali potrebnim kad Englezi, Nijemci, Talijani ili druge etničke skupine takve zaštitne mjere smatraju nepotrebnima, nikad nisu objasnili. Ali u stvarnosti A.D.L. je puno, puno više od toga. Vjerojatno izdanak židovskog B'nai B'ritha, zapravo je glavna snaga ove židovske odjeće. U stvarnosti je to moćna, dobro financirana špijunska operacija unutar naših granica koja ne samo da prikuplja informacije o političarima, građanskim organizacijama, raznim pojedincima, već o svemu i svačemu za što oni iole sumnjaju da bi moglo razotkriti židovsku zavjeru. Imaju goleme dosjee i elektronička računala koja konkuriraju F.B.I. i C.I.A. , a sve informacije F.B.I. ili C.I.A. koji se smatra korisnim za A.D.L. spremno se daje potonjem.

Operacija Cenzure.
Aktivnosti A.D.L.-a sežu mnogo dalje. Iznimno su aktivni u politici — promovirajući one korisne Židovima i uništavajući one koji bi se mogli smatrati nekooperativnima. Oni također nadziru sve knjige, časopise, novine, sve medije, pokrete ili bilo što - sve što bi moglo utjecati na židovsku zavjeru - a to uključuje gotovo sve od bilo kakvog značaja što se događa u ovoj zemlji. Propaganda biljaka. Oni agresivno izmišljaju, ako je potrebno, vijesti i ubacuju ih u glavne tokove medija—TV, novine, itd. Ne samo da objavljuju veliki broj članaka za širenje, već također objavljuju veliki broj knjiga koje su ili naklonjeni Izraelu i Židovima ili žestoko napadati njihove neprijatelje.