-Preuzeto iz "The Book Your Church Doesn't Want You To Read" - Tom C. Leedom, urednik 1993.
Plaća kućnog kapelana 1993. bila je 115.300,00 USD
Plaća kapelana u Senatu bila je otprilike ista s dodatnim budžetom od 300 000,00 USD uključujući plaću za tajnice i uredski prostor. 1
Što se tiče pobačaja, ovo je definitivno osobno pitanje, ali želim razotkriti što se radi iza kulisa kršćanskih "pro-life" pokreta.
Kao prvo, želim napomenuti da nas kršćanstvo nije kočilo, postojala bi učinkovita kontrola rađanja. Prisilna apstinencija nije zdrava i ne djeluje.
Što se tiče kršćanske crkve i katoličkog stava o zabrani kontrole rađanja i pobačaja, ovo je još jedno veliko reketarenje. Djeca su ta koja plaćaju. Namjere koje stoje iza ovoga što je javnosti dostupno kao propaganda, dolaze pod izlikom dobre volje i humanitarnosti. Iza kulisa je istinita priča.
Američki ateisti su prije nekoliko godina razotkrili "Majku Tereziju". Ova je žena primila milijune ako ne i više donacija. Većina novca je nepoznata.
Najveći broj žrtava pro-life pokreta je iz zemalja trećeg svijeta. Većina tih zemalja u Africi, Srednjoj i Južnoj Americi i Aziji bile su iskorištavane i zaražene kršćanstvom. Misionari se zauvijek vraćaju u ova područja svijeta kao glavni domaćini za svoj opaki plan jer su ti ljudi siromašni i nepismeni.
Nahraniti, odjenuti i smjestiti pojedinca na većini ovih mjesta košta samo 10 centi dnevno i zdjelu riže. Djeca hodaju mršava, u dronjcima i prljava. Stopa smrtnosti je visoka i crkve to koriste kako bi zgrabile milijune i milijune oslobođenih od poreza donacija koje "daju" toj djeci. Tužna je činjenica da malo ili ništa ne dopire do djece. Budući da je stopa smrtnosti dojenčadi tako visoka zbog izgladnjivanja i bolesti, Katolička crkva to iskorištava zabranom kontrole rađanja i pobačaja. To zauzvrat daje crkvi više djece s plakatima koje će iskoristiti za zgrtanje više novca, zadržavajući nesretne bebe koje dolaze. Osim toga, mnoga od te djece se zlobno i brutalno koriste za robovski rad. Korporativni monopoli u vlasništvu i pod upravom Židova žele jeftinu robovsku radnu snagu u obliku ljudskih bića za jednokratnu upotrebu koja se mogu sustavno raditi do smrti; ne razlikuje se od židovskog komunizma.
Uz zapadnu valutu u svakoj od tih zemalja, crkve su si lako mogle priuštiti da cijeli treći svijet živi pristojno. Ovo nije ništa drugo nego tragično zarađivanje novca. U rijetkim slučajevima kada se ovi kršćanski vođe ikada istraže, bolesti koja se na njima nalazi je beskonačna. Kršćanska crkva sa svim svojim bogatstvom i financiranjem oslobođenim poreza organizirala se u snažan birački blok.
"Vezali su toliko senatora i zastupnika, koji imaju svoje vlastite vjerske lobističke skupine, da je bilo gotovo nemoguće provesti bilo kakve porezne zakone ili porezne prekršaje protiv njih, dopuštajući im da nastave osvajati vlast s neograničenim sredstvima. " 2
U Meksiku, jadni bosi odrpani ljudi hodaju zapaljenom prašnjavom cestom 15 milja kako bi posjetili raskošnu crkvu koja im uzima postotak od prihoda dok žive u uvjetima nalik na sirotinjske četvrti s kućama od zemljanih podova i valovitog lima umjesto krova. Crkve su obložene zlatom i nastavljaju uzimati desetinu od tih ljudi.
Kršćansko milosrđe je laž. Daju što je moguće manje unaprijed pred javnošću kako bi zadržali humanitarnu sliku, ali većina donacija puni džepove svojih propovjednika i usmjerava se u organizirane kriminalne aktivnosti i za napredak židovskog komunizma. Problemi s kojima im ljudi dolaze rijetko se ublažuju, ako se uopće ne ublaže. Ovisnicima se govori da se mole i tako dalje. Čuvaju se od moćne meditacije i znanja o duši, koje bi izliječilo njihove žudnje. Ljudi ostaju bogalji u kršćanskom sustavu i koriste se za iskorištavanje. Novopridošlice koje dolaze "Isusu" primaju se iznova i iznova, ali "Isus" ne traje dugo i osoba se "vrne" u gore uvjete nego prije, jer pored svojih problema i nesretnih okolnosti koje su ih dovele, "Isus "sere po njima.
Većina kršćanskih donacija ide za financiranje rata i organiziranih kriminalnih aktivnosti
"Nacionalno i svjetsko vijeće crkava" uključuje članstvo luteranske, biskupske, baptističke, prezbiterijanske, metodističke i drugih denominacija.
"Svjetsko vijeće crkava i njegova podružnica, Nacionalno vijeće crkava potpomognuto dolarima donacija crkve tiho pomažu u financiranju odabranih tajnih operacija i ratova." "Glavne crkve podržavaju ljevičarske ciljeve i ubojstva, a fundamentalističke crkve podržavaju desničarske ciljeve i ubojstva. Krv je na rukama svakog darivatelja."
"U jezivom svjedočenju danom na Američkom sveučilištu u Washingtonu D.C., a emitiranom na C-Spanu 12. prosinca 1989., bivši službenik CIA-e John Stockwell ispričao je kako su kršćanski kontraši upali u kolibe nevinih seljana. Vidio je kako izvlače čovjeka iz jedne kuće i kastriraju ga pred ženom i djecom. Ti su divljaci zatim silovali njegovu ženu, a zatim joj bajunetama odrezali grudi. [Njihova] prestravljena djeca bila su prisiljena gledati. Opet, ove su grozote bile djelomično financirane dolarima koji su stavljeni na zbirne ploče crkava u susjedstvu koje govore vjernicima da te posebne zbirke idu u 'svjetski fond za glad'. Tragediju dodatno usložnjava to što su Nikaragvani divni ljudi, vole Amerikance i još uvijek ne mogu razumjeti zašto bi im Amerika to učinila." 3
"Isus" ne liječi ovisnike o drogama
To nije ništa drugo nego golema prevara za zarađivanje novca i iskorištavanje ljudskih bića. Nešto se nečim mora zamijeniti; ne ničime. Kršćanska žrtva obično "odstupi". Ljudi s ozbiljnim navikama ovisnosti o drogama trebaju popraviti slaba područja i rupe u svojoj auri i osnažiti se energijom koja im je potrebna kako ne bi ponovno kliznuli u ovisnost. Kršćanske crkve ne pružaju ništa od ovoga. Oni samo mame ljude koji su očajni da ih iskoriste za njihov novac. Žrtva plaća velike svote novca i u zamjenu dobiva nove probleme koje prije nije imala. Nazarećanin i slični crpe žrtvino samopoštovanje, samopouzdanje i vitalnu energiju, pripremajući je/ju za povratak ovisnosti. Recidiv se prima tako da se žrtvi kaže da je "grešnik" i da se treba pokajati [daljnje snižavanje samopoštovanja, osobne vrijednosti i povjerenja u vlastite sposobnosti, što je tako drastično potrebno za prevladavanje ovisnosti]. Time se stvara začarani krug ljudskog iskorištavanja i okrutnosti.
Satana nam daje snagu, samopoštovanje i moć da pobijedimo ovisnost o drogama. Kad su nečije čakre i aura zdrave, osoba ne žudi za takvim tvarima da bi nadoknadila psihičke nedostatke.
Na kraju, socijalne službe s odjelom za socijalnu skrb i drugim državnim/vladinim agencijama; Crveni križ i tako dalje, svi čine stotine puta, više za pomoć siromašnima i siromašnima nego što to čine kršćanske crkve. Osim toga, za razliku od kršćanskih crkava i misija, one ne traže vašu slobodu, vaš um i vašu dušu.
¹ Knjiga Koju Vaša Crkva ne Želi da Čitate - Tom C. Leedom, urednik 1993.
² Ibid - Poglavlje pod naslovom "Vožnja bez poreza" stranice 341-349
³ Ibid