Stvaranje i rođenje bi se ovdje mogli koristiti kao sinonimi.

U ovom svemiru, postoji prirodna težnja prema uništenju. U takvome svemiru, uništiti je nužno, ali ne i najveće postignuće. Ima više od ovoga.

Zbog prirode zakona fizike, moramo osigurati da svoje kreativne snage kao ljudska bića usmjerimo na najbolji način kroz svoje živote i živote drugih.

Zgrada može biti uništena u nekoliko trenutaka napalmom ili bombom, ali može biti potrebno deset godina da se izgradi u veliku zgradu. Zgrada će uvijek imati smisao života, dok bomba oliče pojam smrti.

Stvaranje je, u tom slučaju, svetiji i dugotrajniji proces; ali najzahvalniji od svih. Razaranje je njezina protuteža.

Isto tako, osoba može iznenada umrijeti u trenutku od razorne sile, ali je potrebno jako puno vremena da se stvori pravo ljudsko biće tako da se pažljivo odgaja, podučava i čini visoko vrijednim bićem.

Život je proces stvaranja i mora se njegovati i podržavati kao najsvetiji element svemira, oblika stvaranja. Blagoslovljeni će biti oni koji stvaraju život.

________

Parabola -

Jedan Učenik koji je bio nov, ali svetog uma, upita Astarte: “Kraljice, tvoj hram se uništava, trebam li ići tamo braniti tvoj hram zbog pada? To će vam donijeti čast, zar ne?”

Astarte odgovori: “Ne, ne bi trebao. Moja čast leži sa vama, a ne na mramorima od kamena, koji će i onako propasti.”

Učenik je ostao zbunjen i počeo plakati, padajući na zemlju: “Zašto bi, moja Kraljice, trebala prihvatiti tako veliku drskost?”

On zatim čuje odgovor: “Jer postoje stvari koje ne možeš vidjeti, kao što mi krajnja Bića možemo. Moraš stvoriti ovaj hram, a ne uništiti ga. Ne budi poput njih, slijepih razarača. Gdje oni uništavaju i uklanjaju, ti moraš stvarati i poboljšavati; na kamenje koje će oni oboriti, bit će nišana njihovih grobova…”

“Sada”, Astarte nastavi, “Ti i tvoja obitelj, uzmi ih i sakrij se u špilju, moj odani, jer ti nisi bezumni razarač kao oni.” Zatim Astarte nestade u Eteru.

Zbunjen, Učenik je doista otrčao natrag drugim vjernicima i rekao vičući: “Astarte nam je rekla da ne uništavamo ovaj hram!” - “Heretiče, bježi prije nego i tebe zakoljemo!”, rekli su Zeloti. Učenik je pobjegao što je brže mogao svojoj kući i viknuo svojoj ženi i djeci da izađu, što su i učinili. U blizini su uspjeli na vrijeme ući u špilju u zapaljenom gradu.

Smijali su se dok su uništavali, doživljavali veliku radost dok su masakrirali, a od Svete građevine nije ostalo ništa. Zeloti su ubili mnoge, uključujući i siromašnog ribara koji je došao u vrijeme opsade kako bi upozorio sve kako je vidio dok je pecao, da će doći golema promjena vremena.

U slijepom podvigu uništavanja, ribar je stradao i na temelju “Krivovjerja” i u “Ime Novog Boga.

Sljedećeg dana, dok su zeloti umorno spavali, velika količina tuče i poplava pogodili su selo, gdje se većina ljudi utopila, a drugi su umrli od divovskog kamenja tuče, nemajući se gdje sakriti. Nije bilo Hrama za skrivanje, jer bi ih Hram zaštitio. Usjevi su uništeni, a ljudi se nisu imali gdje sakriti, ni pod jedan kamen. Ali pobožni koji su čuli Božicu, sakrili su se u pećinu, preživjeli su. Unutar špilje, ribar je sakrio dovoljno ribe za preživljavanje svoje obitelji dva mjeseca, zakopanu u drvenim kutijama soli.

Astarte Mu se tada pojavi i kaže: “Moj učeniče, razumiješ li sada promjenjivost života i postojanja? Mogli su zamijeniti križeve i izmijeniti arhitekturu, ali su bezumno uništavali ono što bi ih udomilo u teškim vremenima. Dugo će biti njihovo prokletstvo naraštajima, ali ne za vašu sudbinu, koja će biti blagoslovljena.”

Lady Astarte, raztužena, nastavi:

“Slično tome, drugi pobožni član vašeg plemena ubio je ribara u selu, jer je shvatio da je "pogriješio" u trenutku gorljivosti - sada je glad posjetila i vašu zemlju. Morate naučiti Stvarati kada treba stvarati, a uništavati samo kada je potrebno ili kada se Stvaranje ne može dogoditi. Pokopala sam zelote, jer krivo predstavljaju moje Moći. Da su vjerovali u Mene, prvo bi ozbiljno pokušali Stvarati i Uništavali bi samo svjesno, a nikada bezobzirno. Takva je sudbina za sinove i kćeri bezumnog uništenja, ali ne i za vašu vlastitu. Upamtite ove riječi u Vječnost.”

To su bile Riječi Božice dok je ponovno nestajala u Eteru.

____

Iz ovog posebnog razloga, u Duhovnom Satanizmu, stvaranje bi trebalo biti stavljeno iznad uništenja u vrijednosti nečije etike. Jer apsolutno svatko može ubijati ili uništavati, ali ne može svatko stvarati.

Oni koji mogu stvarati i teže stvaranju, izvana ili iznutra, teže tome da postanu djeca Bogova.

Učenica je tada upitala Astarte: “Zašto je uništenje ispod stvaranja, ali nije u ravnoteži?”

Kraljica odgovori: “Stvaranje, kćeri moja, provjerava samo sebe. Zato što živimo u svemiru u kojem je uništenje lako, ali stvaranje je beskrajno vrijednije. To je osmišljeno u Svemiru, tako da sva bića na ovom Svijetu shvate vrijednost stvaranja, tako da vrijedne duše otkriju ovu nebesku moć koja je rezervirana za hrabre i dobrog srca.”