Ljepota je tajanstveni pojam. U našem svijetu prepoznajemo lijepe ljude, lijepa umjetnička djela; ljepota se očituje zadivljujućom snagom i privlači našu pozornost.

Astartin identitet u staroj Grčkoj bila je Afrodita; Kraljica ljubavi i ljepote. Prema mitologiji, njezina je ljepota podivljala sva bića, Bogove, vojske i cijele nacije, svi su umirali i borili se samo zbog potrebe da je vide makar i kratkotrajni trenutak.

Iza te tajanstvene moći, Platon je prodro. Veliki Učitelj Platon je spomenuo: “Lijepo je ono što je odmjereno, skladno i razmjerno.”

Kao konačno stanje, ljepota je prikaz mnogih ujedinjenih vrlina, koje su sve u ravnoteži, proporciji i jedinstvu.

Lijepa duša će stoga biti ona koja je ispravljena, koja je skladna, koja je proporcionalna u djelovanju, ponašanju i etici. Kao tijelo koje se može isklesati da izađe iz neurednog stanja, tako se i ljepota duše može iznijeti prema van kroz primjenu Vrlina Afrodite.

Platon je tada, upitan, pokazao na Nebesa i rekao: “Nadzemna carstva ispunjena su i obiluju Ljepotom Velikog Boga. Tamo ništa nije neskladno, ništa nije odmjereno, ništa nije neproporcionalno.”

U materijalnom svijetu, kao manifestaciji Božanskog, gore navedeno stanje postojanja je daleko od nas, ali još uvijek dostupno; moramo nastojati postati lijepi – ne samo izvana, nego što je najvažnije, u našem unutarnjem svijetu.

Lijepa duša bit će rođena iz uma koji je čist, uredan i proporcionalan protoku svijesti koji se stalno povećava.

Razmišljajući o svemu tome, Učenik je upitao Afroditu: “Velika Božice, tako si lijepa da me ta ljepota drži u strahopoštovanju, divljenju pa čak i užasu!”

Lady Afrodita je odgovorila: “Da te podsjetim, da je Lucifer oduvijek bio najljepši na cijelom Nebu, kao i ja, najbliža Kozmičkom Izvoru. Pronađi značenje u ovoj izjavi i Vrlina Ljepote će Se otkriti pred tobom.”