U Duhovnom Satanizmu, vrlina je biti pošten. Biti iskren možda uvijek nije lako i zahtijeva puno unutarnjeg rada.

Što je netko pošteniji prema sebi i Bogovima, to će brže napredovati.

Kako Bogovi poznaju čovječanstvo izvana i iznutra, glupo je i nepotrebno pokušati djelovati u prijevari prema njima. Samo sebe varamo. Mi najviše patimo od vlastitih laži. Mnogo puta, lažemo sami sebe kako bismo sakrili sebe, sami od sebe.

Vanjsko poštenje, bit će snažno povezano s unutarnjim poštenjem.

Podizanje velova laži, iluzija i neistina u korelaciji je s poštenjem. Kao izvanjska vrlina iz nas samih, poštenje je vezano uz Istinu, stvaranje zdravih ljudskih i društvenih veza, dakle, bolje stanje života od gomilanja nepoštenja.

Proklet će biti lažac u očima drugih ljudi, jer nitko ne voli lažljivce. Stvarno važan cilj za ovo je poštenje prema onome kamo se poštenje usmjerava. Jer znamo da nitko ne voli lažljivce, ali ima i mnogo ljudi na svijetu koji ne vole one koji govore istinu.

U Duhovnom Satanizmu, među našima, cjelokupnost i časnost je poveznica između nas i Bogova.

Bliže će biti pošten čovjek da probije veo laži o sebi; što je manje volje za laganjem i o sebi, to će se više volja smanjiti za laganjem sebi i drugima.