Odanost je jedna od najviših vrlina koju ljudi teže da postanu Bogovi.

Primarno temeljna na hrabrosti, Odanost je kombinacija sposobnosti, gdje osoba ima sposobnost ostati postojna na putu do Bogova i vlastite duhovne obitelji putnika, koji se kreću u Vječnost kao i on sam.

Odanost Bogovima iznimno je važna na ovom putu. Isto vrijedi za odanost i vjernost velikim ciljevima, stvarima ili ljudima koji su cijenjeni kao dobri, pošteni i pristojni.

Kako je odanost vrlo rijetka vrijednost, ona je također vrlo važna vrijednost. Ljudi koji imaju snagu biti odani i vjerno slijediti cilj su oni koji doprinose rastu velikih stvari.

Ljudi koji su stalno ne odani Bogovima, ne pokazuju nikakvu vjernost ili bratstvo, općenito ne čine mnogo pozitivnog za sebe, Satansko Bratstvo, ili svijet općenito. Oni se izoliraju, venu i umiru sami, vjerojatno unutar mnogih laži, strahova i opasnosti.

Kao i u svemu drugome, i ovdje treba upotrijebiti logiku. Ali odanost čistog srca važnija je od svih logičara zajedno: Takvo srce održava vlastitu unutarnju čistoću.

Iz tog razloga, odanost je sveta i smatra se među Bogovima kao božanska vrlina.

Učenik je upitao Azazela, zašto je čovjek koji nije bio dobar u mnogim vanjštinama, otišao da postoji s Bogovima, budući da taj čovjek nije bio previše sposoban niti je učinio mnogo velikih djela u svome životu.

Azazel mu kaže: “S odanim čovjekom od principa, možemo raditi na povećanju njihovih sposobnosti. Ipak, s ne odanom dušom, takav se rad utroši i baci u bezdanu jamu!”.