Daemoni

Toliko toga je iskrivljeno, izopačeno i korumpirano od strane neprijateljskih programa koji se maskiraju kao „religije“. Sa dolaskom Hrišćanstva, prvobitni paganski Bogovi su lažno predstavljani kao čudovišta.

Izvorno značenje riječi Demon dolazi iz Drevnog Grčkog jezika i kasnije je iskrivljena od strane neprijateljskih programa u značenje 'zlo'. Demon znači Bog ili Božica, „sudbina, sudbina osobe, demon sebstva (duša), nečija dana sudbina u životu“. [1] Svi drevni filozofi a pogotovo Grčki su radili sa Demonima koji su im davali duhovno znanje. Njihovi zapisi su iskrivljeni, krivo prevedeni i iznad svega uništeni. Kada je kršćanstvo preuzelo, laži da su Demoni zli postale su glavna riječ.

Demon je starogrčka riječ koja znači „Mudrac“, „Bog/Bogovi“ i također je riječ za ljudsku dušu. Bila je najsvetiji termin za sve što je „božansko“. Značenje iza ovoga je da sa duhovnim razvojem, svaki muškarac i žena mogu postati 'Demon', zato što imamo sposobnost da spoznamo i postanemo božanstvena bića, pritom manifestirajući naše unutarnje moći i božanstvo.

Riječ 'Demon' također je blisko vezana uz sudbinu i ljudsku dušu. Iz ovog razloga, drevni filozofski tekstovi koriste terminologiju kao što je neslavna izreka Heraklita – „Sudbina svakog čovjeka je njegov Demon“. Ljudska duša se naziva 'Demonskom' zato što sadrži srž Bogova. Meditacija približava tu srž površini.

Ovo se steče meditacijom. Demoni nam pomažu da bi uspjeli u ovom konačnom cilju.

Neprijateljska riječ 'Anđeli' je također ukradena i iskrivljena riječ iz starogrčkog. Anđeo dolazi iz riječi 'Angelos' koja znači samo 'glasnik'. Glasnik je loš termin i ne može se poistovjetiti sa Demonima ili Bogovima. 'Glasnik' je posrednički duh koji prenosi informacije i ništa više. Nadalje, zbog laži koje su stvorili Židovi, mnogi ljudi se boje Demona.

Epitet 'Demonios' što bi danas rekli 'Demonski' je dan ljudima koji su bili impresivni ili nadareni na određeni način. Korišten je za ljude impresivnog potencijala.

U sekciji o Demonima koja slijedi postoje Demoni raznog ranga i autoriteta. Najviši, poput četiri Krune su najvažniji Demoni i imaju najveću moć, pa su česti nazivani Bogovima. Njihova moć je nezamisliva. Imaju mnoštvo vojska drugih demona koje rade u njihovoj ime da bi pomogli čovječanstvu.

Iako nisu svi na vrhu hijerarhije, čak i oni najniži su nepojmljivo napredniji od običnog čovjeka, ali nisu na razini najviših bogova. Primjer ovoga je Asmodeus. Asmodeus je izrazito moćan. Nemoguće ga je usporediti sa bilo kojim čovjekom u terminima moći, ali čak ni on nije na razini visokih bogova ali ipak se trudi napredovati prema toj razini. Još jedan primjer je Valefor, čiji je uspon do božanstva bio zapisan u drevnoj povijesti pod imenom heroja Valerefontis.

U starogrčkoj mitologiji, postoje mnogi smrtnici koji su postali heroji i polubogovi ili jednostavno Demoni. Hercules je jedan od njih koji je postao mit i znan je diljem svijeta. Asclepius je također dobro znani smrtnik koji se popeo do razine božanstva, pored Apolloniusa i drugih slučajeva smrtnika koji su postali besmrtni kroz znanje Magnum Opusa.

Faraon Ramzes Drugi, najveći Faraon Egipta je slučaj gdje je bio štovan kao Bog, ne kao polubog ili Demon. Njegova moć je bila ogromna i svaka od njegovih inkarnacija na Zemlji je promijenila cijeli tok ljudske povijesti. Većina ovoga povezana je sa prošlosti i 'Zlatnim Dobom' čovječanstva.

Više o ovim pojedincima može se pronaći na popisu Demona, pojedinci spomenuti u opisima njihovih Demona čuvara, ovisno o tome koliko su pomogli čovječanstvu i koliko su pomogli napretku ljudi u svoje vrijeme.

Hesiod, važan mistik i Filozof, opisuje vividno stvarnost Demona. Također je otvoreno rekao da mnoga bića koja su bila ovdje u Zlatno Doba nisu samo preci čovječanstva, nego su štovani i u kasnijim generacijama kao Bogovi. Bogovi su se brinuli za nas od samog početka.

Prema Hesiodu [2], koji je bio jedan od najvećih duhovnih autoriteta diljem svijeta svog vremena, mnogi od tih bića Zlatnog Doba su sada Bogovi i vodiči ljudima ovog doba. Mnogi od ovih demona su zaduženi za pomaganje čovječanstvu. Svaka osoba koja se posveti Satani i probudi vlastitu dušu također dobije i Demona Čuvara koji ih štiti i pomaže im napredovati.

Većina Bogova visokog ranga su čak i viši od ovih Demona, sa sve više i više moći. Svi oni rade zajedno kao porodica.

Svi Demoni opisani na ovoj stranici su prijateljski prema ljudima, žele raditi sa čovječanstvom i kada im se pravilno pristupi odgovaraju na pozitivan i prijateljski način prema ljudima koji ih traže. Oni su IZVORNI BOGOVI čovječanstva. Nekolicina njih su također bili ljudi poput nas i zbog toga razumiju kakvu pomoć čovječanstvo treba da bi duhovno napredovalo.

U suprotnosti sa time, priče Židova kako su 'Demoni zli' je vjerovanje koje se manifestira samo u njihovoj nauci i posljedično u Kršćanstvu i Islamu, samo zato što su širili blasfemije stoljećima i sagradili kulturu oko napadanja Pogana diljem cijelog svijeta.

Razlog za ovu laž je zato što su ova zla bića htjela da čovječanstvo što više duhovno nazaduje i da se odvoji od naših predaka i mudraca, pritom nas pretvarajući u robove. Bez duhovnog znanja, Čovječanstvo se može porobiti i pretvoriti u postojanje niže od životinje. Moći koje ovo rade su svjesne toga i usprkos njihovoj korupciji mi smo uspjeli obnoviti ovo drevno znanje koje nas oslobađa.

Konačni cilj puta Duhovnog Satanizma je dostizanje Magnum Opusa, u prijevodu 'Velikog Djela' i to je cilj filozofske primjene duhovnog znanja. U prijevodu, Magnum Opus je pretvaranje duše u zlato, iliti pretvaranje čovjeka u božanstvo.

____________________

[1] Stamatakos Joannes, "Dictionary Of Ancient Greek Language", page 241.

[2] Hesiod otvoreno tvrdi da su ljudi Zlatnog doba postali "Demoni", Hesiod: Radovi i dani, preveo Hugh G. Evelyn-White:

"(ll. 109-120) Prije svega, besmrtni bogovi koji žive na Olimpu stvorili su zlatnu rasu smrtnih ljudi koji su živjeli u vrijeme Kronosa kada je on vladao na nebu. I živjeli su kao bogovi bez tuge u srcu, udaljeni i slobodni od truda i žalosti: jadna starost nije počivala na njima; ali s nogama i rukama koje nikad nisu otkazivale, veselili su se gozbom izvan dosega svih zala. Kad su umrli, bilo je kao da su bili svladani snom, a imali su sve dobre stvari; jer im je plodna zemlja neusiljeno rađala plodom obilno i bez ograničenja. Živjeli su u opuštenosti i miru na svojim zemljama s mnogo dobra, bogati stadima i voljeni od blagoslovljenih bogova.

(ll. 121-139) Ali nakon što je zemlja prekrila ovaj naraštaj -- oni se nazivaju čistim duhovima koji žive na zemlji, i ljubazni su, oslobađaju od zla i čuvari smrtnih ljudi; jer oni lutaju posvuda po zemlji, odjeveni u maglu i paze na presude i okrutna djela, davatelje bogatstva; za to su kraljevsko pravo također primili;"

Još otkrivajućih citata:

Daemon: "U grčkom mitu, posredni duhovi između ljudi i Bogova su Demoni, kao što je onaj koji je vodio Sokrata. Oni deluju kao savetnici i čuvari ljudskim bićima."

Jedna definicija Demona, iz Enciklopedije Britanike, izdanje iz 1973:
"Opšti grčki izraz za natprirodnu moć. Još kod Hesioda, mrtvi Zlatnog doba postali su demoni, a kasnije filozofske spekulacije su ih predviđale kao malo niže od Bogova, ali kao superiornije od čovečanstva. Hrišćani su stoga pripisivali akcije paganskih bogova prema demonima, prema njima identifikovanim kao pali anđeli."

Citat iz Katoličke Enciklopedije:
Na isti način su ta božanstva obožavali Grci i Rimljani, rado verujući da su dobri. Ali hrišćansko Sveto pismo objavljuje da su svi ti paganski bogovi u stvari demoni.

Gornji citat iz Enciklopedije Britanike tvrdi da su Demoni samo niži Bogovi, pomagatelji čovečanstva. Ovo je delimično tačno jer su neki ljudi u stvari hibridi [Polubogovi], koji su postali i duhovno i fizički besmrtni i imaju ono što se zove „natprirodne moći“. Demoni Goetije su svi izvorni paganski Bogovi. Neki kao što je Asmodej su demi-bogovi.

Nazad na "Demoni - Bogovi pakla"