Iz naslova, čovjek bi mogao zaključiti da će se ova stvar ovdje suditi s prijezirom ili pisanjem i izdavanjem kazni za one koje se uključe u ove ljudske postupke. Na Putu Bogova koji je Duhovni Satanizam, nema takve teme. Poricanje ovih nagona i njihovo neispravno prepoznavanje, ili stvaranje stanja straha od vječne vatre pakla za angažman u njima, samo je neprijateljev rad koji ima za cilj odvratiti ljudska bića od duhovnog napredka.

Budući da neprijatelj želi temeljno pribaviti bijedu, sljepoću i nedostatak mudrosti u čovječanstvu kao konačni cilj, oni ne mogu pružiti rješenja o ovom pisanju Uputa, jer da su to učinili, ljudska bi bića morala učiti o duhovnosti i mudrosti, koja bi učinilo da sve neprijateljske Crkve ostanu bez ikakvih sljedbenika budući da cvjetaju u bijedi, nevolji, smrti i neznanju.

Neprijatelju je na korist da ta stanja u ljudskim bićima traju što duže i za što veći broj ljudi, pa ih uvijek održavaju kako ne bi ostale prazne čahure. Kao liječnik koji nije zainteresiran za liječenje ljudskih bića. već želi namjerno izazvati bolest, tako je i neprijatelj koji želi postići tu svrhu. Nažalost za mnoge, to mogu vidjeti tek nakon što shvate prirodu neprijatelja. “Vanjski neprijatelj” može puno dobiti održavanjem unutarnjeg zla i neprijatelja čovječanstva.

Dok “Abrahamske Religije” puno govore i osuđuju ljude o ovim temama, one u osnovi mrze ljudsku prirodu i čovječanstvo i traže da bića ostanu neprosvijetljena. Ovo stanje stvara dvostruku količinu problema od onoga što ovi ionako slijepi nagoni koje ću ovdje opisati uzrokuju sami po sebi ljudskim bićima. Udvostručuju ljudsku bijedu i nevolju.

Naša strana je upravo suprotna i nastoji uzdignuti ljude, a istovremeno ih zadržati potpuno ljudskim, bez temeljne mržnje prema onome što čovječanstvo jest ili može biti.

Vrata ka duhovnoj evoluciji, u kojoj ovdje opisane sile mogu ometati, ali i pomoći kasnije kako duša napreduje, nalaze se u umjerenosti tih sila i njihovom pročišćavanju. Ako je biće uistinu pobijedilo te sile, onda je ono pročišćeno biće i ima mnogo toga zajedničkog s bićima Viših Redova života. To se ne može lažirati ili izbjeći i to je cjeloživotni proces evolucije kako bi se oni doveli pod odgovarajuću vladavinu Mudrosti.

Dok duša pokušava evoluirati, temeljno je da se inkarnira u tijelo. Ovo tijelo sa sobom nosi sve sile potrebne za njegovu evoluciju, prirodne sile pogona kao što su sposobnost rekreacije, preživljavanja i svi instinkti vezani za preživljavanje ljudskog bića.

Mehanizmi preživljavanja u tijelu su motivacijski faktori i snage koje su prijeko potrebne za život. Bez njih bi ljudska bića trenutno umrla i ne bi se mogla razvijati ni u jednome smijeru.

Bogovi su ih podarili ljudskim bićima kao nužne snage za taj opstanak, a te sile postoje univerzalno u svim živim bićima. Oni su dani u mudrosti i predstavljaju sile evolucije.

Neravnoteže u tim silama mogu biti posljedica traumatskih događaja, osobne volje ili jednostavno nerazumijevanja da se moraju uravnotežiti ove jednadžbe ili sve tri zajedno.

U osnovi, niti jedna od sila Zavisti, Pohlepe, Mržnje, Ljutnje ili Požude nije negativna, ali buduće da su lišene Logosa ili Višeg Razuma, često su uzrok prokletstva za ljudska bića, jer mogu utonuti biće u životinjsko stanje na kojem se netko nađe tijekom inkarnacije. Kada se one ne kontroliraju, postaje se Andrapod i pada na put zla.

Kao karakteristično pravilo ovdje, “Umjerenost u Svemu”, je Aristotelova izjava koja je vječna istina o bogotvorenju duše i postajanju izvrsnim ljudskim bićem. Ta izvrsnost donosi i svjetovni uspjeh, ali i duhovni. Duhovni i unutarnji uspjeh ovdje je najvažniji faktor, jer je to stanje koje će čovjeka istinski učiniti sretnim i unutarnje slobodnim, više nego bilo što drugo vanjsko što dolazi kao dodatak tom stanju.

Nedostatak tih sila, može uvelike umanjiti nečiju sposobnost preživljavanja, ali njihova će ih slijepa kontrola sigurno prije ili kasnije dovesti do propadanja, unutarnje muke i uništenja, depresije i nedostatka biološkog, duhovnog i psihičkog zdravlja. Oni su stoga nužni za postojanje, dok se ne poboljšaju u bolje oblike koji osiguravaju više stanje postojanja.

Ove gore navedene sile su opisane kao “slijepe”, a budući da su slijepe, ne sudjeluju izravno u logici i razumu.

Što je osoba više duhovno i intelektualno isključena, to je veća moć gore navedenih sila da dominiraju umom, a prema potpunom pravilu sljepoće, osoba je samo motivirana za postojanje na temelju gore navedenih emocionalnih stanja. Ipak, sve to ima korijen u nužnosti biološkog postojanja.

Kada se njima pravilno upravlja, one mogu postati izvrsne sile u rukama mudrih, umjesto da netko bude porobljen ovim silama i mora živjeti pun muke za sebe, koji će se proširiti na mnoge druge, produžujući i vlastitu muku.

1. Pohlepa = Potreba za materijalnom sigurnošću, čimbenik produljenja fizičkog postojanja. Pohlepa je slijepa, jer ne razumije mjeru drugih bića ili sebe. Konačna razina pohlepe je da svaki ego želi potrošiti cijeli planet, karakteristika tipična za psihopatske osobnosti. Pohlepa kao stanje može pozvati na mržnju drugih, nepravdu učinjenu prema drugima koja može dovesti sve do toga da budete omraženi ili ubijeni, i pribaviti smrtonosnu mržnju i kod sebe i kod drugih, stvarajući kružnu petlju uništenja.

Kada je pohlepa umjerena, osoba je na putu da postane bogatija i proširi vlastitu osobnost, a posljednji kraj ravnoteže je darivanje i za druga ljudska bića. Kada se pohlepa kontrolira, može doći do rasta civilizacija, osobnih stjecanja i materijalnog napretka. Pohlepa nestaje na kraju duhovne evolucije.

2. Ljubomora = Zbog zabune o stanju stvari u životu, pogrešne procjene o postojanju sebe u usporedbi s drugima, može izazvati ljubomoru ili zavist - Netko želi ono što drugi “ima” ili ono što misli da “drugi ima”. U pozadini ljubomore može postojati potreba za uzdizanjem vlastitog sebe [što je dobra vanjština zavisti] i može se koristiti za olakšavanje evolucije osobnog ja, iako nedostatak potpuno oblikovanog ja [poznavanje vlastitih sposobnosti ili gdje se nalazi - zabludno stanje zbunjenosti] može izazvati zavist. Zavist je jači oblik dosljedne ljubomore i može dovesti do ubojstva, izdaje, velike samosabotaže ili uništenja osobnih kapaciteta budući da je netko uvijek određen na zavist drugima.

Kada se zavist ili ljubomora kontroliraju i zamijene prosuđivanjem, kod Učenika će se pojaviti osjećaj cijenjenja. Također, umjesto jednog kipljenja i izgaranja u ljubomori, kada postoji samosvijest, ovo uvažavanje će se proširiti na druga ljudska bića i mogu se oblikovati odgovarajuće veze s drugim bićima. Zavist se može koristiti za sudjelovanje u pozitivnom natjecanju, gdje se osoba razvija kako bi dosegla željeni standard. Na kraju duhovnog napretka, u ljudima više nema zavisti.

3. Požuda = Požuda je sila neophodna za razmnožavanje, a to je još jedan biološki impuls za razmnožavanje ili iskustvo povezanosti s drugima. U slijepom stanju, požuda postaje jednostavno proždrljiva potreba za povezivanjem bez brige za bilo kakve detalje, lišena razuma. Ovdje se potrebe temelje na potrebi produljenja osobne egzistencije kroz rekreaciju. Zaslijepljeno stanje požude može stvoriti kružnu petlju koja može proždirati ljudska bića fizički, mentalno i na sve druge načine, čineći ih nesposobnima za napredovanje u bilo kojem smjeru ili životu, ili natjerati ljude da čine stvari zbog kojih će ozbiljno požaliti, poput izdaje, neželjene trudnoće ili dovesti do mnogo drugih problema.

Požuda je pozitivna i unutar ispravnog racionalnog objašnjenja, može stvoriti obitelji, nasljeđa, osnose s drugim ljudskim bićima, osobno zadovoljstvo i ista je je sila sila koja se koristi i transmutira u potrebi za povezivanjem s višim temama [znanje, duhovnost, poboljšanje tijela i srodnih pro kreativnih moći]

4. Ljutnja = Ljutnja je suštinska emocija koja ljudskim bićima daje moć da odvrate neprijatelje. U slučaju slijepe mržnje, iza toga ne stoji nikakvo obrazloženje, a u kombinaciji sa svim drugim nagonima, čovjek može jednostavno mrziti bez razloga, zagrijati se za ljubomorom ili mrziti prepreke svojoj pohlepi ili požudi. Ljutnja može stvoriti iznenadne, neočekivane i nepovratne zločine, koje čovjek kasnije može požaliti, ali ih ne može povući. Iznenadna ubojstva koja koštaju život, mogu se dogoditi u stanju ljutnje ili bijesa kada obuzme um.

Ljutnja, kada je umjerena, može biti vrlo moćno oružje kada je u pitanju pravda, a kada je usmjerena, može imati katastrofalnu moć koja se zapravo može koristiti za dobro. Ljutnja može postojati u velikim veličinama čak i kod Bogova, ali njihov oblik “bijesa” je savršen i uopće nije povezan s ljudskim predodžbama o slijepoj ljutnji.

5. Mržnja = oblik učvršćenog bijesa koji ima mnoge stvari od gore navedenog u sebi kada NIJE opravdan i NIJE razložen, mržnja je dugotrajno stanje bijesa i želje da se nanese zlo, posebno kada postoji percepcija da je nekome “nanesena nepravda” na neki način. To može biti istinito ili lažno, ali u slijepom stanju ovih nagona nema nikakve pozadine za mržnju. Mržnja može dovesti do ubojstava, samouništenja i mnogih drugih opasnosti kada je slijepa. To je siguran način da se stvori stanje mentalne muke, kada ono nije ispravno usmjereno i kontrolirano.

Prava mržnja je neophodna kada se događaju ozbiljne nepravde i potrebna je dugotrajna sila da bi se promijenile određene okolnosti. Može biti potrebno uspostaviti Pravdu, ali kada smo zaslijepljeni mržnjom, sva druga stanja se također mogu uvećati, tako da moć mržnje zahtjeva pažljivo upravljanje jer može biti samorazarajuća.

6. Proždrljivost = Potreba za opskrbom organizma hranom neophodna je kako bi čovjek preživio. Proždrljivost je ono što nastaje kada ne postoji mjera zdravlja, ispravna prosudba ili metrika u odnosu na ono što netko mora konzumirati da bi održao optimalno ili zdravo biološko postojanje. Proždrljivost može dovesti do invaliditeta ili smrti, ili lošeg zdravlja.

Proždrljivost je oblik žudnje za hranom koja nije umjerena, ali kada je pravilno umjerena, ona se udaljava od tog stanja u oblik pozitivne brige o sebi kada je u pitanju biološko zdravlje i potrošnja bića, što dovodi do zdravlja, mentalne i fizičke jasnoće i upravljanje energijom.

Kontrola svih gore navedenih stanja kada netko duhovno evoluira, značit će da je osoba oslobođena od loših učinaka istih i da može imati koristi od ovih sila, koje se također nazivaju “Alkemijska (ili psihološka) Promjenjivost”.

Kao Zmija Kundalini sile kada je pala, u stanju petlje oko sebe, izaziva osjećaj katastrofe, ali kada se ispravi i oslobodi, donosi prosvjetljenje, također oslobađa ove nagone i uz pomoć Mudrosti i Bogova može se postati osoba koja je unutar sebe postavila te sile. Prije nego što se ovaj proces uopće počne odvijati, čovjek mora naučiti upravljati tim silama, sve dok se ne oslobodi njihove tiranske vladavine i na kraju postane njihov gospodar, umjesto da bude njihov rob.

Što se više duša razvija, ona može postići ova stanja koja donose unutarnji mir, mir sa samim sobom i svijetom, ali i uspjeh u svim pothvatima koji su izvorno traženi gore navedenim nagonima, ali koje ti nagoni u slijepom stanju ne mogu dati. Umjerenost gore navedenog uvijek će vrlo precizno unutar duše stvoriti stanje “Eudemonije” ili “Mira sa svojim Demonom [Dušom]” i donijeti milost i pred Bogovima i pred drugim ljudskim bićima.

U Duhovnom Satanizmu ništa od toga nije zlo, one su samo zastupne sile prirode koje treba podvesti pod Mudrost kako bi izrasle u više oblike koji pokreću biće da postane pročišćeno, izvrsno i moćno.